Druga generacija pod video-nadzorom

Druga generacija (2006.)

Ovog ljeta u gnijezdu se pojavilo čak šest jaja! Pažljivo sam ga stavio u jednu plastičnu košaru kakve se koriste za držanje voća ili povrća. Namjestio sam im to na policu i zamijetio da jedan od njih kruži u blizini nebodera zacijelo motreći okom sokolovim što ja to radim. Poslije toga više od dva tjedna nisu slijetali na balkon, a ni ja nisam tamo izlazio da ih ne bih uplašio.
Iznad gnijezda sam montirao malu bežičnu kameru da bih ih mogao pratiti ne uznemiravajući ih dok su mama-sokol i tata-sokol naizmjence ležali na jajima.

Jedno jutro probudilo me njihovo kliktanje...

Svaka ptica svome jatu ...

Prva generacija (2004.)
Na balkon na dvadesetom katu nebodera u Zagrebu (Braće Domany 4) u suton jednog proljetnog dana 2004. godine doletjela su dva sokola.
Gledajući ih kroz odškrinuta balkonska vrata pomislio sam da su tek tako navratili, u prolazu, poput drugih ptica što ponekad slete na TV antene na mom balkonu. Međutim, sutradan sam ih opet vidio.
Zavirivali su mi u sobu gdje sam nešto radio na računalu, kao da su izviđali kakva je situacija... Zatim ih neko vrijeme nisam vidjao dok nisam jednoga dana izašao na balkon:

Tu na jednu zapuštenu policu, pored starog kovčega punog neke već davno zaboravljene starudije, moji pernati došljaci počeli su donositi namještaj za svoj novi dom: grančice, suhu travu i odbačeno perje od kojeg su savijali gnijezdo.
Pažljivo sam ga stavio u jednu plastičnu košaru kakve se koriste za držanje voća ili povrća. Namjestio sam im to na policu i zamijetio da jedan od njih kruži u blizini nebodera zacijelo motreći okom sokolovim što ja to radim.


Poslije toga više od dva tjedna nisu slijetali na balkon, a ni ja nisam tamo izlazio da ih ne bih uplašio. Jedno jutro probudilo me njihovo kliktanje. Kad sam otvorio vrata balkona mama-sokol izletjela je iz gnijezda, a u njemu je već bilo jedno malo pjegavo bijelo-smeđe šareno jaje.
Dva tjedna poslije bilo ih je pet!






Mario Profaca